Pozivamo vas na otvaranje izložbe fotografija „PORTRETI UMETNIKA” Branimira Karanovića, u ponedeljak, 26. januara, u 19 časova.
Fotografija, jedan od načina saopštavanja individualne ekspresije, u sebi je sjedinila osobenosti umetničke kreacije ali i kvalitet masmedija. Personalna spoznaja o specifičnosti i autonomiji ovog medija vizuelnih umetnosti, dobro je ukomponovana u stvaralačku bivalentnost Branimira Karanovića; gotovo čitav opus posvetio je kreativnom dijalogu fotografije i grafike a, ta sublimacija događala se već tokom njegovog školovanja. Može se reći, prvu deceniju svog stvaralaštva Karanović posvetio i umetnosti portreta pa se 70-ih i 80-ih godina koncentrisao na fotografisanje umetnika u ambijentu njihovih ateljea ozračenim kreativnom atmosferom.
U svojoj foto-arhivi Karanović je sačuvao, iz ovih bogatih ciklusa, izložbu Portreta novosadskih profesora i mojih kolega – Boško Petrović, Jova Soldatović, Dušan Milovanović, Milan Stanojev – koji danas predstavljaju svojevrsno umetničko-istorijska svedočanstva, pogotovu što su mnogi od njih i osnivači ove univerzitetske ustanove. Na izložbi Dokumenti vremena predstavljani su i portreti Beograđana koji su radili na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, a posvećena je pedesetoj godišnjici od osnivanja ove institucije, kao i Karanovićevo sećanje na nekadašnje profesore i kolege Fakulteta likovnih i primenjenih umetnosti u Beogradu.
Izložba Dokumenti vremena predstavlja poetsku liniju tipičnu za Karanovićeve rane radove očitu u kadriranju psihološke osobenosti, spontanosti, prijateljske atmosfere i poverenja portretisanog u oko/ruku kamere dostižući sinergiju fotografskog dokumenta umetničke vrednosti. Veoma je značajna Karanovićeva uloga promotera novog pogleda na fotografsku umetnost i njen umetnički status, a on je to svoje uverenje manifestovao sopstvenom umetničkom praksom, ali i istaknutim pedagoškim radom na Akademiji umetnosti u Novom Sadu a, potom i na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu; danas u ulozi profesora emeritusa. Inventivan ugao snimanja, psihološka opravdanost određenog trenutka, funkcionalno smišljena udaljenost kamere od objekta, čine da je ovo niz fotografija, portreta sa naglašenim ličnim načinom gledanja.
Ljiljana Ćinkul, istoričar umetnosti
Branimir Karanović / Diplomirao na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu 1974, klasa prof. Božidara Džmerkovića. Magistrirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1976, klasa prof. Marka Krsmanovića. Od 1974. izlaže samostalno (Beograd, Ljubljana, Venecija, Solun, Pariz…) i na kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu (Beograd, Krakov, Edinburg, Solun, Njujork, Tuzla, Berlin, Ulan Bator, Pariz, Madrid…). Nagrade/izbor: Prva nagrada za grafiku Inter-debi, Krakov, 1976; Nagrada Veliki pečat, Beograd, 1977; Prva nagrada za crtež na izložbi Jugoslovenski portret, Tuzla, 1979; Zlatna igla ULUS-a, 1981; Nagrada za fotografiju na Oktobarskom salonu, 1997; Velika nagrada ULUPUDS-a na Majskoj izložbi, Beograd, 2003; Aprilska nagrada Skupštine grada Beograda za stvaralaštvo u oblasti likovne i primenjene umetnosti, 2005. godine. Bio je profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, a potom na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu; u zvanju je profesor emeritus.

















