U petak, 16. avgusta, preminuo je naš renomirani kompozitor, profesor kompozicije u penziji, Rajko Maksimović (1935 – 2024).
Ovaj veliki umetnik ostavio je iza sebe brojne opuse za različite sastave, koji su više puta nagrađivani u zemlji i inostranstvu. Bio je naklonjen vokalno-instrumentalnom žanru u kojem se posebno ističu dela Buna protiv dahija, Testamenat vladike crnogorskog P. P. Njegoša i Pasija Svetoga kneza Lazara. Među ostvarenjima za kamerne sastave ističu se solo-kantata Možda spava, Prelid za prepodne jednog fauna i Jeu à quatre. Rajko Maksimović je završio kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Beogradu (danas Fakultet muzičke umetnosti). Kao dobitnik stipendije Fulbrajt, usavršavao se na Univerzitetu Prinston u Nju Džersiju u polju elektronske muzike. Na Muzičkoj akademiji u Beogradu počeo je da radi 1963. godine i prošao je kroz sva zvanja. Penzionisao se 2001. godine. Radio je i na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, na Katedri za kompoziciju.
Za života je održao četiri autorske večeri, a ostaće upamćen i kao hroničar našeg muzičkog života zahvaljujući trilogiji „Tako je to bilo“, u kojoj je opisao događaje koji su bili od ključnog značaja za muzičku umetnost Beograda i nekadašnje Jugoslavije druge polovine 20. i početka 21. veka. Studente je, pored kompozicije i orkestracije, učio kritičkom mišljenju. Bio je pasionirani skijaš i još ovog januara postavljao je svoje video snimke sa njemu omiljenog Kopa.
Hvala mu na znanju, na muzici i na beleškama koje će mnogo značiti budućim naraštajima.