Istraživanje pojma igre kao umetničkog impulsa predstavlja razigrane, „barokno ispisane“, fotografije i crtačke radove koji su rezultat ponovljenog (recikliranog) osećaja igre. Polazivši od činjenice da svaki umetnički autorski rad treba da ima utemeljenje u autentičnom iskustvu, Dubravka Lazić obnavlja lični osećaj igre upotrebom starih, zaboravljenih (ali sačuvanih) dečjih igračaka, stvarajući nove „svetove“ kroz realne modele i predočavajući ih medijem fotografije. Kako se savremene tehnologije uvek nameću kao novi „alat“ umetničkog rada, u ovom slučaju je jedan segment izložbe posvećen upravo igri savremenim tehnologijama: veštački generisanim slikama koje su, namerno, predstavljene kao saturirani objekti veštačkog porekla, interpretirani kroz igru. Ta igra „veštačkim“, na kraju, donosi impuls za dalji kreativni rad u okviru predstavljene izložbe: korpus crteža gde se, kroz manuelni autorski pristup umetnički izraz vraća svojim ontološkim korenima.
Prema prof. Draganu Proletu: „Za Eugena Finka svaka igra, čak i tvrdoglava igra u usamljenosti deteta, potencijalno otvara međuljudski horizont. Umetnost pak otvara jednu vrstu stvarnosti koja je ujedno i fiktivna i realna, zbog toga je umetnost bliža igri od drugih sfera postojanja, jer je i igra svojevrsna međuzona između ozbiljnosti i improvizacije. Ona uvek ima nekakva pravila i pravila se moraju poštovati, ali se unutar njih može „igrati“ na milion načina – u tome igru vidim najbliže umetnosti, a možda je prava umetnost ona koja ne poštuje postojeća pravila, nego, naprotiv „uspostavlja nova pravila igre“. Umetnik je onda onaj po čijim se pravilima igra, po čijem uzoru nastaju nova dela.“
Izložba je otvorena od 3. do 16. aprila 2024. godine.